Početkom prošlog veka zajednica vernika u evangelističkoj crkvi u Beškoj, u Sremu, obnovljena i osnažena u Svetom Duhu počela je da propoveda evanđelje širom Vojvodine i bivše Jugoslavije. Plod tog rada jeste i Protestantska evanđeoska crkva (PEC) u Beogradu.
Zajednica vernika je oko 1930. godine najpre nastala u Zemunu, gde su se održavala redovna nedeljna bogosluženja. Ostalim danima vernici iz Beograda su se sakupljali u molitvene grupe u svojim domovima. Nakon izbijanja rata 1941. godine i postavljanja granice na Savi, vernici iz Beograda počeli su da održavaju nedeljna bogosluženja i u svom gradu. Tada se naša zajednica prvi put suočila sa problemom pogodnog prostora za bogosluženja. Bez obzira na to, evanđelje se širilo i zajednica vernika je rasla. Već 1942. godine nastala je zajednica u Kruševcu, a posle rata rađaju se i zajednice u Nišu, Leskovcu, Šapcu, Brčkom i u drugim mestima.
Prote Mateje 41
Po završetku rata, 1945. godine, beogradska zajednica bila je prinuđena da često menja mesto za održavanje svojih bogosluženja i skupova, sve dok 1960. godine nisu kupljene prostorije u ulici Prote Mateje 41. Na tom mestu su se redovno održavala bogosluženja, sve do aprila 1992. godine, kada je zajednica počela da koristi novu crkvenu zgradu na adresi Simina 8. U stare crkvene prostorije, u Prote Mateje, uselilo se Hrišćansko humanitarno udruženje „Hleb života“ koje ih i danas aktivno koristi za svoj dobrotvorni rad.
U tim skromnim prostorijama naše crkve, u ulici Prote Mateje, mnogi su poverovali u Isusa Hrista kao svog ličnog spasitelja i učinili zavet sa Bogom krštenjem u vodi. Crkvene prostorije su vremenom postale male za zajednicu koja je sve više rasla – potrebna je bila veća crkva. Zajednica je počela da se moli za novu crkvu, a toj molitvi su se pridružili vernici iz svih krajeva bivše Jugoslavije, mnoge sestrinske crkve u inostranstvu, u Americi, Kanadi i Australiji, a među evropskim državama naročito je Švedska pokazala svoju privrženost crkvi u Beogradu. Smirna crkva iz Geteborga je pokazala izuzetno veliku ljubav na delu – pored toga što su u molitvi podržali odluku o izgradnji crkve, od samog početka su učestvovali dajući svoj materijalni i stručni doprinos. U beogradskoj zajednici vernici su davali i više od dobrovoljnog priloga, mnogi su mesecima donosili svoje cele plate za izgradnju crkve.
Gradnja nove crkve
Prilike u zemlji i gradu bile su takve da je ovakav građevinski poduhvat nosio sa sobom mnoštvo prepreka. Gradski predstavnici za verska pitanja izneli su stav da beogradska zajednica nema nikakvu šansu da gradi crkvu na datoj lokaciji, jer tako nešto urbanističkim planom nikada nije predviđeno. Uprkos svim okolnostima, uz Božiju milost, 1989. godine dobijena je dozvola za izgradnju crkve.
Stara zgrada, čija fasada je stajala uspravno samo uz pomoć drvenih greda sa ulične strane, bila je srušena do temelja. Gospod se pobrinuo da je crkva u to vreme imala dva građevinska radnika, Ljubicu Beljin i Mariju Munćan, koje su se požrtvovano starale za to da Božiji dom po planu bude kvalitetno i pravilno građen. Bila je to velika radost kada je 17. aprila 1992. godine nova crkvena zgrada u Siminoj 8 posvećеna i svečano otvorena.
Božije delovanje
Od svog otvaranja do današnjeg dana, crkva služi u velikom i nikada u tolikoj meri doživljenom širenju evanđelja u Beogradu. U mesecima nakon otvaranja crkve, u Jugoslaviji izbija građanski rat, a kao odgovor na veliku potrebu rastućeg broja izbeglica, PEC zajedno sa Hrišćanskom baptističkom crkvom osniva Hrišćansko humanitarno udruženje „Hleb života“. Simina ulica u Beogradu postaje jedno od centralnih mesta za primanje preko potrebne humanitarne pomoći, ne zbog Crvenog krsta koji se tu nalazi, već zbog crkve preko puta.
Stotine hiljada ljudi imalo je priliku da na ovom mestu čuje evanđelje na svom jeziku. Više od petnaest godina na desetine hiljada mladih i dece dolazilo je da vidi predstavu o rođenju Isusa Hrista. Nove generacije mladih iznova organizuju tradicionalnu Omladinsku konferenciju za Prvi maj, dok Društvo evanđeoskih sestara već dvadeset godina priprema konferenciju koja okuplja sestre iz cele Srbije i drugih zemalja bivše Jugoslavije. Dvadeset pet godina održavaju se redovna bogosluženja nedeljom, utorkom i četvrtkom.